Pretpostavljam da imate volju naučiti preferans. Proučivši ovu knjigu to ne bi trebalo biti teško. Naravno teoretska znanja trebat će koristiti u praksi, odnosno zabavljajući se igrajući preferans. Postati vrhunski igrač preferansa nije lako, ali je zanimljivo pokušati.
Već verzirani igrači preferansa mogu letimično prelistati prvi dio knjige. Osnovna pravila, koja se dobro poznaju nadopunjavati će se dalje pojedinostima i detaljima, odnosno finesama igre do potpunog razrješenja svih slučajeva.
Knjiga obuhvaća pravila i običaje preferansa, koji se uglavnom igra u sjevernim dijelovima Hrvatske! Uglavnom prema mojim saznanjima u Hrvatskoj se igra gotovo isti preferans. Najveće razlike su u upotrebi različitih karata.
Knjigu sam posebno zamislio kao literaturu za cijeli život, odnosno sredstvo da se stalno provjerava već naučeno, te kontroliraju postupci i primjena utvrđenih pravila, ali i pravila koja dolaze sama po sebi iz dobre igre preferansa.
Početnici će morati odlagati knjigu, pa je ponovo izučavati u više navrata, jer prihvaćanje odmah svega što o preferansu treba znati, a napisano je u knjizi nije moguće odmah i primijeniti.
CILJ IGRE
Cilj igre je osvojiti više pozitivnih poena od dva (tri ukoliko se igra u četvero) igrača! Poeni se osvajaju na dva načina: 1. direktni poeni
a) preuzimanjem igre u boji , ili bez određene boje sanac, kada se mora ostvariti min.
6 štihova , ili betl kada se ne smije ostvariti niti jedan štih. b). pratnjom izvođača koji igra u
boji ili sancu , a za prolaz je potrebno dva štiha. c). ukoliko izvođač igra betl
, pokušava se prisiliti na uzimanje štiha. 2. indirektni poeni
uzimanjem izvođaču 5 štihova, pa izvođač neće ispuniti obvezu min. posjedovanja 6 štihova, osvaja se trećina /četvrtina kada igraju četiri igrača/ poena, koji se stavljaju na raspolaganje svim igračima (i igraču, koji je izgubio padom te poene).
Napomena autora
Ovako izložena pravila, mogu poslužiti lakšem praćenju knjige za čitaoce koji preferans počinju učiti i igrati od početka, pa će biti dobro stalno vračanje na dijelove knjige, koji razrađuju do u detalje, igru preferansa, na ova suštinska pravila!
Uvodno o preferansu
Preferans je riječ koja je izvedena iz francuske riječi
preference, a ima značenje: davanje prednosti.
Razlog da se ta riječ uzela za naziv igre, baš i nije jasan, u preferansu prvi uzima prednost. No ukoliko se misli da nešto što je uzeto, može biti i vraćeno, onda je to u redu! Ukoliko riječ preference,
gledamo u kontekstu igračih boja u kartama, tada bi mogli dati prednost jednoj boji, koju ćemo proglasiti adutom
! O povijesti Preferansa malo se toga zna, tako da je teško reč i kako je toćno došao na ove prostore . Evo što o Preferansu piše u knjizi Davida Parletta,
A history of Card Games
(Oxford University Press, 1991.): "Préférence, bolje nazvan engleskim imenom Preference, nije francuska igra kao što se čini iz njezina naziva koji jednostavno potječe iz tehničkog izraza - označavajući preferiranu boju aduta. Ima uočljiv njemački prizvuk, i Dummett ( The Game of Tarot
, London, 1980.) slijedi njegov prvi poznati opis do Das Neues Spielbuch
iz 1802. Djelomično je povezan sa Istočnom Europom. 'Dok su Rusi u kući, u kućnoj haljini i papučama, često igraju Preferans', kaže Taylor (iz Boiteau d'Ambly, The History of Playing Cards
). Igraju li ga Rusi još ili pak nose kućne haljine, ne znam; ali sigurno cvijeta u Austriji, uglavnom sa potpuno odjevenim igračima."
Kao i većina kartaških igara, Preferans je vjerojatno nastao iz Taroka , za koji se zna da je obitavao na ovim prostorima.
Što se kartanja općenito tiče zapisano je u crkvenim knjigama: U Omišlju na otoku Krku se kartalo, pa je naredbom krčkog biskupa određeno da se naplaćuje 5 libara po igri. Datum zabilješke o prvom kartanju u Hrvatskoj je iz 1488 g .
Preferans od početka
Za jedno druženje u preferansu potrebno je tri igrača. Iznimno mogu igrati i četiri igrača, no jedan će uvijek pauzirati. To će biti igrač koji je bio djelitelj. Moguće je da u igri jedne partije sudjeluje i pet igrača, pa će tada uvijek u krug pauzirati dva igrača.
Od navedenih karata ukupno (32 karte u 4 boje po 8 karata od sedmice do asa), promiješati će djelitelj i dati predignuti lijevom protivniku. Uglavnom se špil presijeca jednom od strane lijevog protivnika, a djelitelj karte vraća predignute u jedan kup. Neki igrači vole više puta
presjeći špil, što je njihovo pravo, ali tada se svi više puta presječeni kupovi vračaju na pravo mjesto, tako da ostanu najviše dva kupa, koja je djelitelj dužan pravilno spojiti. Ukoliko ste prvi puta sjeli za stol s novim igračem, gotovo po tim prvim kartaškim manirama, moći čete pomalo
otkriti s kime ste se počeli družiti. Protivnik ne mora presjeći špil, već gestom pokazati da ne želi sjeći, ili jednostavno reći dobro!
1. Licitacija u kojoj je sadržano:
- a) nadmetanje za pravo na izvođenje igre,
- b) dogovori partnera koji su postali protivnici izvođača, o načinu pratnje.
2. Igra u kojoj je sadržano:
- a) nastojanje izvođača da ostvari prolaz, te eventualno sruši pratioce,
- b) nastojanje pratioca da ostvare prolaz, te prioritetno sruše izvođača.
Rezoni
Rezon franc.(raison) razlog, osnova, uzrok, povod, pobuda, smisao, razboritost, razumijevanje, uviđanje, mjera, umjerenost, dobri običaji. Rezon je u preferansu prilično često spominjana riječ koja ima višestruko značenje. Riječ rezon upotrebljavamo da bi označili:
- snagu lista mjerenu različitim rezonima u više boja,
- vrijednost jedne boje,
- vrijednost boje u odnosu na licitaciju koja je bila do tada, ili će se nastaviti,
- element za uzimanje talona ili ne uzimanje,
- prepuštanje igre protivniku radi osvajanja boljeg rezultata,
- pratnja ili ne igrača koji izvodi igru,
- pratnja igrača koji izvodi igru, uz drugog pratioca,
- i to je manji dio svega što je u preferansu rezon. Zapravo kada pišem ovaj dio knjige gotovo se bojim da neću u potpunosti moći zadovoljiti svakog čitatelja i napisati sve o rezonima, jer su prave
primjene rezona, u svim pozicijama, zapravo umijeće igranja preferansa. Ozbiljno pretpostavljam da jedan igrač igrajući preferans cijeli život, ne uspijeva odigrati dvije iste partije i to upravo radi primjene rezona. Matematički bi mogli izračunati koliko miješanja je potrebno da se sve karte ponove, a to znači deset istih u listu koji posjedujemo, pa
potpuno iste karte kod lijevog i desnog protivnika i još iste i u talonu. 32 karte treba postaviti u sve moguće pozicije i znanost matematika reći će svoje, pa koliko puta igramo preferans, puta broj miješanja, moguće da bi za života i odigrali, koje isto miješanje. I recimo da se to desilo, ali ne i isti protivnici, jer oni su
drugačije rezonirali i da ne nabrajam dalje. Sve je rečeno?
Sada ćemo se zadržati samo na rezonima potrebnim za licitaciju, tako da se usudimo nadmetati za onu sliku s aukcije, ali i da je možemo na kraju kupiti (iz dijela knjige "licitacija") !
Licitacijom prema betlu!
Betl koji je izlicitiran i uspješno odigran, gotovo je najbolje obavljen posao. Do sada smo svugdje napominjali, za prolaz je potrebno 6 štihova, a nismo ništa spomenuli što je s ona preostala 4 štiha, bilo da koji od njih uzmemo mi sami ili protivnici, jedan protivnik ili oba. To ćemo posebno obraditi, ali za shvaćanje korisne igre u betlu je element da nema drugih kalkulacija, već samo
Prolaz ili ne !
Blef je dio igre!!!
...i nije zabranjen, ali posljedice istog moramo prihvatiti, a naročito kad su velike.
Sanac je najveća igra u preferansu.
Aduta nema
. Prvi je uvijek lijevi igrač od izvođača. Potrebno je u svim bojama imati zadrške. Gotovo bi mogli reći bez dvostrukog štopera
ne treba igrati sanac. Uistinu teško je sakupiti tako dobre karte i još u svakoj boji! Licitiranjem prema sancu se najčešće događaju tri slučaja:
- licitirali smo do negdje? ( 2,3 itd.) i s talonom se "složila" karta,
- odmah smo iz ruke rekli sanac, jer imamo tako jake karte da ukoliko bi se odlučili licitacijom, iz talona prikupiti još koji štih, jedan od protivnika mogao bi licitirati
iz ruke betl, pretpostavljajući gledanjem u svoje karte: sigurno će jedan od protivnika krenuti na sanac, pa je licitiranje do betla rizično!
- nakon podijeljenih karata zaista ćemo rijetko dobiti distribuciju sa posloženim visokim kartama koje sadržavaju 5 rezona :
Udruživanje dvojice protiv jednog!
Igrač koji je pobijedio u licitaciji i pokušao na prvi pogled uzeti svu "slavu za sebe", dobiva dva ljuta neprijatelja koji postaju
partneri i trenutni prijatelji .
Kontra!
Mogli bi reći da je kontra izuzetna zaštitna mjera protiv svakog avanturiste u preferansu, koji otprilike rezoniraju ovako: imam 4 nikakva štiha
u listu, a ako kupim u talonu barem 2 štiha
to će biti dosta, jer protivnici baš i "nisu neki igrači", a možda u talonu ne kupim ništa, pa kako je list kakav jest i tako traljav , to će zasigurno biti dobar betl
, pa opet i ako nije, protivnici se neće snaći, da me sruše itd. ..., ali protivnici baš nisu neki naivci, pa poručuju nadobudnom izvoaču: "platiti češ to dvostruko" a to je = KONTRA!
Rekontra, subkontra itd. više u knjizi!
Talon
Ukoliko je netko izumljivao preferans
, sigurno nije znao kamo sa dvije karte! Nikako da se te dvije karte podjele između tri igrača i moguće je da je iz tog razloga nastao talon za kojeg se treba izboriti licitacijom.
Uglavnom smo spomenuli da u "prvom trenutku", dok nismo počeli list pregledavati kroz potencijalne adutske boje, svaki igrač ima 3.33 štiha
. To nije točno, jer dio tog zajedničkog kapitala se nalazi u talonu. Koliko od svakog igrača ? Možda 0,66 štiha ? Pa u nekim partijama baš toliko! Možemo se malo ozbiljno zabavljati:
ukoliko svaki igrač u talonu ima 0,66 štiha , toliko ima manje u ruci. Znači 3.33 – 0.66 = svega 2,67 štiha
od ukupnog broja štihova. Ukoliko sva tri igrača imaju balansirane listove, s podjednakom zastupljenosti figura u svakom listu, ta će se matematika pokazati točnom i svi će licitirati
dalje i upisati će se refe.
Ataka
Kada igramo prema partneru, pogledajmo nekoliko primjera kako treba atakirati:
- Iz singla: A prioritetno. U jednoj je boji A , a u drugoj D.
- Iz dubla: A , K; K , D; D ,
J; J , 10; 10 , 9 ili u nedostatku bolje atake ... itd
Iber (iznad)!
U preferansu se ne mora u poštivanju boje dodavati višu kartu , od već odigrane. Znači
ne treba ići iber (iznad)!
Markiranje
Izuzetno važan segment igre u preferansu je markiranje. Igrati preferans, a da se nismo u svim područjima educirali, otprilike je kao naučiti pokrenuti auto, i sada se vozimo…, ali još nismo naučili stati. Drugim riječima, prije nego smo krenuli s igrom, moramo znati, barem u glavnim segmentima i markirati. Naravno da je markiranje moguće samo iz karata koje se igraju od prvog do predpredzadnjeg štiha. Daljnje pisanje i razjašnjenja u značajnim situacijama igre pratiti ćemo po područjima:
Skviz
U igri, u boji , a naročito kada se izvodi igra sanac moguća je situacija koju nazivamo:
skviz!
Skviz ili skvizna slika je situacija kada igrač mora izgubiti štih, koji mu pripada, jer će protivnik gledajući što odbacuje, odbaciti kartu u suprotnoj boji!
Pretpostaviti ćemo završnicu jedne partije, da vidimo kako izvođač nije dobio ni štiha nakon što su partneri pronašli skviz.!!!
EAST je partner koji skvizira:

Na redu je lijevi igrač od izvođača, atakira KARO J . Izvođač je u skvizu , mora odbaciti jednu kartu boje po izboru. Recimo da je odbacio TREF 7
. Treći igrač i partner igrača, koji je atkirao u tom štihu, odbacuje kartu druge boje. Ponovo igra partner i atakira i u slijedećem štihu. Sasvim svejedno, jer je skviz odigran
i sve je gotovo. Partner koji je prihvatio skviz ima drugu od tri karte od izvođača. Da je u prethodnom štihu izvođač odbacio HERC 10 , pratilac bi odbacio
suprotno , a to znači iz druge boje , u ovom slučaju TREF 9
. Da partneri nisu pravilno doveli igru u skviznu sliku izvođač bi realizirao štih u jednom kralju. Ukoliko izvoač nakon dobre obrane pratioca ne realizira obeane štihove, biti će u velikom minusu, a na turniru će pratioci značajno nadigrati svoje protivnike na linijama igre!
Upisi rezultata i obračun
Temelj svake matematike u preferansu je broj igrača koji sudjeluje u partiji, a to je tri ! Broj dogovorenih poena svakom igraču na početku partije dodjeljuje se na korištenje! Kada igrač potroši svoje dodijeljene poene, a ostali igrači, oba ili jedan nisu potrošili svoje poene, igrač koji je svoje potrošio
, počinje trošiti poene igrača koji ih još ima! Ukoliko igrač do kraja partije nije potrošio dodijeljene poene isti postaju, negativni bodovi! ...
Rekreativna partija završena je kada se svi igrai poravnaju na +/- = 0.
Turnirska igra
Ovo poglavlje je dio knjige koji će svaki čitalac pregledati, i to je dovoljno, ukoliko želimo igrati rekreativni preferans. Igrati kućne partije s prijateljima, kada ima vremena za razbibrigu i malo druženja!
Ukoliko prevlada interes za druženje, kada se preferans igra na višem nivou, isključivo kao natjecateljska disciplina, preporučam da pažljivo pročitate i proučite sve što slijedi!
Pa počnimo od početka. Došli smo na turnir u preferansu, sjeli smo za stol na mjesto kako nam je rečeno. Tu nalazimo karte za igru, te dva neprijatelja. Istina karte su u nekakvim plastičnim pretincima i na sredini stola. Nema špila karata koji treba promiješati, pa podijeliti, nema ceduljica za pisanje. Malo se treba prilagoditi i možemo početi.
Preferans znamo igrati, za početak to je sasvim dovoljno !
Najvažnija uputa je da se karte ne smiju bacati na sredinu stola. Tu ćemo malo griješiti dok se naviknemo. Kada odigramo partiju s jednim kartama, pospremiti ćemo ih natrag na mjesto gdje su bile, da bi s istim kartama u istoj poziciji mogli drugi igrači za drugim stolom ponovo igrati tu partiju! To je najvažnije, a sve drugo se sazna za kratko vrijeme i nije bitno za uspjeh u turnirskoj igri preferansa!
Da posebno istaknem :
Karte se miješaju samo na početku kola, znači jedamput!
Za igranje preferansa potrebna su tri igrača. Tako je i na turniru. Za svakim stolom sjede tri igrača. U jednoj slobodnoj partiji to bi bilo sve, no međutim za igranje turnirskog preferansa potrebna su minimum tri stola . Znači minimum 9 igrača
! Maksimalan broj igrača ili stolova? Nema ograničenja. Možete me odmah pitati: "da li to znači da bi jednu partiju preferansa moglo igrati na tisuće igrača"
Da !
Za jednim stolom je tri igrača, a za 11 stolova je 33 igrača. To je jedna sala , odnosno idealan broj igrača, za vrednovanje rezultata, što znači jedan protiv deset
! Ukoliko imamo 99 igrača, igrati će se u tri sale, a to znači jedan protiv 32 igrača itd. U svakoj sali se igra sa istim kartama, koje je dodijelilo računalo, ili se igra nulto kolo, pa će igraći jedne sale promiješati, zapisat, složiti i dostaviti karte, svima koji sjede u ostalim salama.
Nakon jedne održane sjednice, pobjednici osvajaju: nagrade, pehare i diplome za osvojene nagrade. Nakon više sjednica, na primjer u jednoj natjecateljskoj godini, natjecatelj osvaja veliki prijelazni pehar.
Zanimljive partije:
- Turnir: Samobor, 23.05.2002.
Board 4; otvarač N; Refe svi; 7 stolova.
Svi dalje!
Svi dalje, osim jednog natjecatelja na W -tu. Licitacija 2 pokazala se uspješnom.
E = dalje, pa je W
zamijenio talon. Iz talona su kupljena 3, pa i više štiha. Pogledom na list, i nakon tako dobre kupnje iz talona, igrač ima samo 4 potpuno sigurna štiha: 3 adutska i TREF A , a PIK je jedina mogućnost za igranje!

...! Uspješni igra je odlično okonao ovu partiju. No ukupni rezultat je bio loš. S jednom dobivenom bitkom ni jedan general nije i rat dobio, a turnir sadržava i do 90 bitaka ili partija! |
Značenja izraza koji se često upotrebljavaju u preferansu
Ataka - prva karta svakog štiha, a prva karta prvog štiha je izvorna ataka.
Deblokirati boju - dodati štihu visoku kartu, koja bi u nekom narednom štihu, morala uzeti štih, a partner ne može ući u ruku u nekoj drugoj boji, pa štihovi koji su ostali u njegovom listu propadaju.
Dubl ništa - dvije karte koje ne sadržavaju top figuru.
Expas - igrajući iz jednog lista, prisiljava se igrač lista koji je u sredini, ...!